Barjaktar
Bubnjar
Kapitan
Četa
Kapitan i srdar
Moštra
Kumbat
Burna je bila prošlost otoka Korčule. Život naših predaka nije bio lak. Nije im pružio obilje i blagostanje, ali im zato upornosti i volje za rad, za igru i pjesmu nije nikad nedostajalo. I upravo iz takvog teškog života izniklo je ono čime se mi, a i sva buduća pokoljenja, možemo ponositi – bogata kulturna baština. Naš čovjek, kad već nije mogao stvarati materijalno, stvarao je kulturno blago.
Iako je Blato vrlo bogato folklorno područje, poslije Prvog svjetskog rata interes za očuvanje kulturne baštine počeo je opadati. Ta je sklonost posebno bila izražnea 1924. i 1925. kada je ekonomska moć stanovništva bila izrazito mala, a iseljavanje u prekomorske zemlje dostiglo svoj vrhunac. Da bi se pobudilo zanimanje za očuvanje i obnavljanje narodnih običaja 1927. god. osnovano je Viteško udruženje „Kumpanjija“. Idejni začetnik, osnivač i dugogodišnji predsjednik bio je ugledni blatski odvjetnik dr. Franko Cetinić Tale, čovjek koji je velik dio svog životnog vijeka posvetio proučavanju običaja i kulturnog nasljeđa Blata te ga, uvjeren u njegovu neprocjenjivu vrijednost, nastojao oteti zaboravu. Tako on osniva i ovo udruženje, čija je čvrsta organizacijska struktura propisana Statutom, a za svako područje djelovanja formira posebno odjeljenje (npr. kumpanjolsko, tancarsko, odjevno odjeljenje, pokladnih plesova, govorno…)
Udruženje i danas okuplja entuzijaste i zaljubljenike u Blato i njegov folklor. Nije slučajno da ono nosi ime viteške igre „Kumpanjije“, kao što i nju ne nazivaju slučajno „kraljicom blatskog folklora“. Kumpanjija je povijesni ostatak narodne vojske, jedine koja je u svakom trenutku mogla stupiti u obranu otoka. Vlast i regularna vojska bili su uvijek daleko, a gusari i razni drugi osvajači tako blizu. I od tog vremena ostala je u tradiciji upotreba mača koja je pretvorena u igru, a igra se zove Kumpanjija ili Družba. Obrambeni, viteški, miroljubivi „ples od boja“. Kumpanjija je ponos Blata, ona je ta koja u mladima budi osjećaj etničke i lokalne pripadnosti. Svaki narod ima svoja posebna obilježja koja u pojedincu bude osjećaj sigurnosti, poznatosti i pripadnosti zajednici. Kroz mukli zvuk bubnja, reski zvuk mišnjice i teški bahat nogu naše se misli vraćaju u vrijeme kad su ti zvukovi značili opasnost i ulijevali strah. Danas oni izazivaju poštovanje i divljenje.
Kumpanjija je pronijela ime Blata širom cijelog svijeta i njome se hvali svaki Blaćanin, ma gdje bio. Zanemarivanjem kulturne baštine ugasio bi se osjećaj pripadnosti, a to bi značilo odumiranje duše Blata. Svjesno toga, Udruženje nastoji pod svoje okrilje prigrliti što veći broj mladih ljudi i u njihova srca usaditi ljubav prema narodnoj baštini, jer, kako pjesnik kaže:“ Ako se ne zna za korijen, ne može se doći do cvijeta.“